U subotu se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo na istoku Hrvatske, u Vinkovcima. Građani se okupljaju u ovoj inicijativi jer im je svima zajedničko da se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti, jer pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava. Ove godine geslo Hoda za život je “Izaberi život! I majku i dijete!”.
Mnoštvo Vinkovčana i njihovih gostiju okupilo se na Trgu sv. Vinka Pallottija odakle su u veseloj koloni, pjevajući domoljubne pjesme, hodali do Trga bana Josipa Šokčevića (korzo).
Na korzu su održana tri prigodna govora, a okupljene je zabavljao TS Dunja.
Govore Ivana Ćalete, Helene Valentić i Zvonka Mendeša u nastavku prenosimo u cijelosti.
Ivan Ćaleta: Pobačaj nije pravo, nego rana
Prvi govornik bio je Ivan Čaćeta, koordinator Hoda za život u Vinkovcima, suprug, profesor i otac petero djece.
“Pokažimo da živimo u društvu koje voli i štiti život; od prvog otkucaja srca nerođenog djeteta do prirodne smrti. Hod za život je snažan izraz te ljubavi i brige. Pobačaj nije pravo, nego rana. Zato – izaberimo život!”
Helena Valentić: Kako smo došli do situacije u kojoj se uz sve materijalne blagodati koje imamo na raspolaganju broj djece u Hrvatskoj konstantno smanjuje?
“Druga govornica bila je supruga i majka petero djece – Helena Valentić.
Kada mi je gospodin Ćaleta predložio da suprug i ja svjedočimo na ovogodišnjem Hodu za život pomislila sam da kako mi nemamo ništa posebno za reći ili posvjedočiti. Mi samo živimo naš obiteljski i bračni život, sa svim njegovim usponima i padovima. I naše petero prekrasne djece.
Hod za život u Sinju: Djeca ne osiromašuju, ona nas obogaćuju
Upravo taj broj od petero djece je ono što većinu ljudi danas iznenađuje i zbog čega nas svrstavaju u neku posebnu kategoriju. Ono što je nama potpuno normalno, ljudima danas izgleda kao nešto neobično. Često se pitam kako smo u nekoliko desetljeća došli od situacije u kojima su mnogobrojne obitelji bile nešto svakodnevno i prirodno do toga da su one rijetka pojava u društvu? Kako smo došli do situacije u kojoj se uz sve materijalne blagodati koje imamo na raspolaganju broj djece u Hrvatskoj konstantno smanjuje?
Naša priča je započela u ljubavi zbog koje smo nakon kratkog vremena shvatili da želimo život provesti zajedno, a djeca su od početka bila dio tog života. Često nas ljudi pitaju jesmo li baš planirali toliko djece. Nismo, nismo mi ništa tako planirali, mi smo ih samo željeli i prihvatili. Da smo mi planirali tko zna kada bi odlučili da je pravi trenutak za imati dijete. To je jedna od najvećih zabluda koju mladi ljudi danas žive. Čekaju pravi trenutak.
“Pravi trenutak je uvijek onaj trenutak u kojem taj čudesan život nastane”
Taj trenutak jednostavno ne postoji, barem ga mi ljudi ne možemo učiniti pravim. Pravi trenutak je uvijek onaj trenutak u kojem taj čudesan život nastane. Život ne može čekati savršene kuće i savršene životne situacije. Mi smo u kući s jednom sobom, dnevnim boravkom i kuhinjom rodili njih petero. I ništa nam nije nedostajalo. Troje djece nam je bila želja, no onda je došlo i četvrto dijete. Kako kažu neplanirano. I ja sam se prvo rasplakala. Od straha – razmišljajući kako ćemo mi uspjeti odgojiti četvero djece. No prvotni šok zamijenila je radost gledajući u troje prekrasnih života koje već imamo.
Kada sam bila trudna sedam mjeseci s četvrtim djetetom ponovno nam se dogodio život, poginuo je moj brat. Taj veliki šok i tuga su utjecali na život mog nerođenog djeteta koji se zbog svega toga također našao u opasnosti. Onaj isti život koji me na prvu iznenadio suzama nevjerice, sada sam pokušavala suzama zadržati moleći Boga da ga sačuva ako je to njegova volja. Hvala Bogu naš Ivan se rodio živ i zdrav. Kada doživite ovakve situacije još smješnije vam zvuče svi veliki ljudski planovi kojima određuju kako će i kada netko nekoga roditi.
“Svaki čovjek, od trenutka začeća ima pravo na život”
Ne možemo mi sami od sebe niti stvoriti niti zadržati život. A svaki čovjek, od trenutka začeća ima pravo na život. Ubrzo nakon rođenja četvrtog djeteta ponovno sam ostala trudna. Iako sam odmah znala da jesam, otišla sam na liječnički pregled kako bi utvrdili trudnoću. Liječnik mi je mirnim tonom potvrdio trudnoću i onda postavio pitanje koje neću nikada zaboraviti: planirate li zadržati trudnoću? Ako niste planirali trudnoću trebali ste se zaštititi. Već imate četvero djece.
On je radio svoj posao onako kako je valjda mislio i osjećao da treba. A ja sam se zbog toga osjećala kao da sam na optuženičkoj klupi na kojoj moram pred svijetom odgovarati za to što nosim još jedno dijete. U glavi mi je bila samo misao: ovo dijete ima pravo na život. I obogatit će naše živote i cijeli svijet. Odluka o tome hoće li živjeti ne može biti u mojim rukama, niti u rukama mog supruga. A pogotovo ne liječnika. Nitko nema pravo oduzeti život drugom ljudskom biću.
Vrijedni volonteri pripremaju se za Hod za život u Vinkovcima
Naravno da smo suprug i ja odlučili „zadržati“ naše dijete. Našeg sina Marka. To je tako strašno i za izgovoriti. Ta činjenica da si netko uzima za pravo odlučivati o tome tko će živjeti, a tko umrijeti. Jednostavno je zastrašujuća.
Naš Marko unosi radost u svaki dan našeg života. Njegov dolazak poklonio nam je još jedno novo srce, isto kao što su učinila i njegova braća i sestra.
Često ljudi kažu da su djeca velika žrtva koja traži vrijeme i odricanje. I to je potpuno točno! Sve što je vrijedno u životu traži žrtvu i odricanje, a djeca su najvrjednija stvar u životu! Život nisu savršene situacije u kojima se sve idealno posloži, u kojima čekate pravi trenutak da krenete živjeti život. Život su nepredvidive i svakodnevne situacije koje učinite savršenim. Svaki trenutak u kojem se dogodi život je pravi trenutak da ga prihvatite, da živite punim plućima i sa srcem punim ljubavi! Ohrabrite se i sačuvajte svaki život. Život je uvijek jedini i pravi izbor!”
Zvonko Mendeš: Nemojte čekati da izgradite karijere, napravite ili kupite kuću ili stan jer su djeca Blagoslov
Posljednji govornik ovogodišnjeg Hoda za život u Vinkovcima bio je Zvonko Mendeš, suprug, otac dvoje i udomitelj četvero djece, hrvatski branitelj, član Udruge udomitelja za djecu i mlade Cibale.
“Prije nepunih mjesec dana, upoznao sam gospodina Ivana Čaletu i tom prilikom sam zamoljen da u ime Udruge udomitelja za djecu i mlade Cibale svjedočim na skupu „Hoda za život“.
Samo što sam se zaposlio, započeo je Domovinski rat i kao većina mojih kolega, priključio sam se i sudjelovao u tom po meni Svetom vremenu.
Preživio, u međuvremenu stvorio obitelj sa suprugom i dvoje djece Jedno jutro me je probudila pomisao i spoznaja da ja ipak trebam pričati o nečemu BITNOM što bi ovdje mogao svjedočiti i da me ljudi slušaju.
Počeo sam vrtjeti svoj život unatrag da pokušam pronaći NEŠTO BITNO!
Prije nešto više od 3 godine smo supruga i ja nakon dugo razmišljanja postali Udomitelji. Želja da budemo korisni, a ponajviše od pomoći nekome, u ovom slučaju djeci, ispunili smo sve potrebne uvjete.
Iako, potreba je velika pa sa ovog mjesta pozivam sve zainteresirane obitelji da se odvaže i postanu Udomitelji. TO JE NEŠTO BITNO!
Otišao sam dalje u djetinjstvo i kroz glavu prolazi puno lijepih sjećanja, ali neka su odskakala od drugih. Posebno su bila lijepa sjećanja na vrijeme provedeno u krugu obitelji. Otac, majka i nas petero djece.
Kao većina obitelji tadašnjeg vremena imali smo više vremena za razgovore, druženja i što je najbitnije „Molitvu“. U svemu je prednjačila majka koja je kod kuće radila, učila nas moliti i vodila bitne razgovore.
Sjetio sam se trenutka razgovora sa majkom koji je OVDJE BITAN.
Pitao sam majku kako se odlučila mene roditi obzirom da je već ušla u 40. godinu, a već je tada bila lošeg zdravlja što je sve skupa značilo „rizičnu trudnoću“ i opasnost za njezin život.
Ispričala mi je da su joj zbog svega predlagali da joj operacijom uklone dijete, što je ona odbila po cijenu života. Vjerovala je da će uz molitvu biti sve u redu, iznijela trudnoću do kraja i rodila me prirodnim putem. Malena ženica (visine 160 cm i težine 60-tak kg), krhkog zdravlja rodila dječaka od 5 kg. E to je BITNO!
Hvala ti majko!
Zato imamo Hod za život da bi poticali sve, a pogotovo mlade da se bore za život!
Na kraju bih zamolio sve mlade žene: „Ne bojte se rađati djecu.“ Muškarci: „Budite podrška svojim ženama.“ A svima zajedno: „Nemojte čekati da izgradite karijere, napravite ili kupite kuću ili stan jer su djeca Blagoslov.“ „Uz čvrstu vjeru i vašu hrabrost sve ćete napraviti na vrijeme, a imati Blagoslovljenu djecu.“
Bog vas blagoslovio!”
Kako je bilo na u Vinkovcima pogledajte u FOTOGALERIJI i pogledajte spot
Datumi i lokacije Hoda za život u 2025.
- 10. 5. – Zagreb
- 17. 5. – Osijek
- 24. 5. – Sinj i Zadar
- 31. 5. – Vinkovci
- 7. 6. – Sisak
- 14. 6. – Ploče (Metković i Opuzen) i Split
- 20. 6. – Imotski
- 21. 6. – Knin
- 6. 9. – Šibenik
- 13. 9. – Slavonski Brod i Rijeka
- 20. 9. – Karlovac
- 27.09. – Varaždin
