Vijesti

Naslovna » Ana Soldo: Doktor me pitao – ‘Brineš li se ti za sebe ili za to dijete u tebi?’

Ana Soldo: Doktor me pitao – ‘Brineš li se ti za sebe ili za to dijete u tebi?’

svi 17, 2022

Ana Soldo, profesorica engleskog i hrvatskog jezika iz Širokog Brijega ispričala je u razgovoru sa Željkom Markić svoju nevjerojatnu priču o svojoj prvoj trudnoći. Bila je stara 27 godina, u 7. mjesecu trudnoće postavljena je teška dijagnoza- oštećenja mozga – njezinom sinu Petru Josipu.  

Komplikacije u prvoj trudnoći

„Suprug i ja vjenčali smo se 2007. godine i nakon kratkog vremena, s 27 godina prvi put sam zatrudnjela. Trudnoća je otpočetka bila komplicirana, u trećem mjesecu trudnoće pojavile su se bakterije koje su bile opasne za plod. Svaki mjesec radila sam testiranja. Čudno je bilo što u urinu nije bilo bakterije, ali bilo je u posteljici. Različitim terapijama pokušavali smo uništiti bakteriju, no dva do tri mjeseca to je bilo bezuspješno. Iako napominjem, plod se cijelo vrijeme normalno razvijao, na svakom pregledu sve je bilo u redu, osim bakterija.

Tijekom 7. mjeseca trudnoće otišla sam na pregled, odnijela sam liječniku nalaze, prije toga sam vidjela da je nalaz u redu i da nema bakterija. Liječnik mi je rekao: ” Evo Ana, uspjeli smo nakon svih tih antibiotika i terapija, nemamo više bakterija.”. No, on i dalje začuđeno gleda, meni ništa ne govori. Ja pitam je li sve u redu. On kaže da pričekam, samo da nešto provjeri. Onda je nešto promrmljao: „Proširene moždane komore, vodena glavica, mi to ovdje ne radimo, vi morate na kliniku…“

Pitala sam što su mi to rekli, on je rekao da ovo nije u redu, ali ne može mi on sam postaviti dijagnozu.

Rekao je da dijete ima proširene moždane komore što može dovesti do raznih dodatnih malformacija u organima, vodenu glavicu, operacija se radi na glavici, itd.

Izašla sam i suprugu nisam znala ispričati što se točno događa. Znate, mi se kroz život nismo susretali s takvim vokabularom, niti je netko u mojoj okolini imao takvo iskustvo.

Taj liječnik tad se nije ponio onako kako bih se ja ponijela da dajem tu dijagnozu. Lakše bih to prihvatila da se on ponio na neki drugi način. Ja sam taj dan izgubila dio života!“

Soldo: “Liječnici su me isprepadali”

Ujutro smo otišli na pregled, nekoliko liječnika bilo je tamo. Bili su u čudu, izgledali su začuđenije nego ja. U čuđenju su gledali u taj ekran, govoreći:  „možda je to, možda nije, ako ovo uznapreduje ovako radio bi se feticid (usmrćivanje nerođenog djeteta)…“ U svemu tome ja sam samo zapamtila „feticid (usmrćivanje nerođenog djeteta)“.

To sam rekla suprugu, on me je u čudu gledao i rekao: „Kakav feticid?“ Ja sam tada bila trudna 7 mjeseci, u 30. tjednu trudnoće.

Preko zajedničkog prijatelja saznali smo da postoji dijete sa sličnom dijagnozom i dobili smo kontakt od liječnika iz Petrove koji je pratio cijelo događanje, prije i poslije poroda tog djeteta.

„To je bio jedan jako ljubazan, jako dobar liječnik koji je uz to što je znao sve o trudnoći i porodu, bio i čovjek, znao je sa mnom razgovarati.“

Taj liječnik je potvrdio tu dijagnozu, ali je rekao da su me liječnici isprepadali, da to sve ne mora biti tako. Dok sam uplakana sjedila preko puta njega, razbudio me je rečenicom:
„Brineš li se ti za sebe ili za to dijete u tebi?“ Onda sam shvatila da se zapravo uopće ne brinem za njega, za moje dijete, nego za sebe, kako ću ja to podnijeti.

Još je nadodao: „Toliko žena rode zdravu normalnu djecu, a izgube dijete u 10., 11. ili u 15. godini, kao što sam ja izgubio svoje. Moje dijete je poginulo ispred zgrade, pokupio ga je auto.“

„Taj jedan razgovor promijenio je moje mišljenje o trudnoći i o nastavku trudnoće, iako ja u niti jednom trenutku nisam pomišljala na feticid.“

> Iskustvo Marte Ramos: Usprkos svim lošim prognozama, naša 3,5 godišnja Tereza sad se razvija kao svako prosječno dijete

> Ispovijed Ane Božinović: U 6. mjesecu trudnoće rekli su mi da Iva ne može preživjeti

Soldo: “Jedva sam čekala porod”

Otišli smo u petak u Petrovu, liječnici su bili savršeni. Imala sam svaki ponedjeljak duge preglede. Kako sam bila tužna, jedan mlađi liječnik mi je tijekom pregleda rekao: „A što ćete gospođo, tako vam je grah pao.“ Ja sam rekla da ne vjerujem u grahove, ne vjerujem u neke sudbine, jednostavno sam morala ovo preživjeti, možda sam bila ohola i mislila da mogu sve, ali sad vidim da ne mogu sve. Vi shvatite da je ovo nešto što sam morala proći u životu.

„Ja vam ne mogu opisati koliko sam jedva čekala svoj porod, da upoznam svoje dijete. Bila sam spremna i na operacije, cjevčice, lijekove, na sve sam bila spremna u tim trenucima. Dosta mi je pomoglo što sam molila i mislila na to da će biti dobro.“

Pomoć drugih žena

„Također, puno mi je pomoglo i to što sam upoznala puno žena koje su majke djece s teškom dijagnozom. To su predivne, hrabre žene kojima je uvijek osmijeh na licu, ne možete vjerovati što sve mogu podnijeti. Tako da mi je sve to sjelo, koliko je bilo straha u meni, toliko je bilo pozitive.“

U jednom razgovoru liječnik mi je rekao kako i liječnici griješe jer ne traže psihološku pomoć za žene koje imaju tešku trudnoću. Meni je taj liječnik bio psiholog. Svako jutro jedva sam čekala sresti svog liječnika. Tako mi je ulijevao nadu. Kad vidim njega, kao da vidim lijek.“

Rođenje sina

“U 9:30 sam krenula na porođaj, izvršen je carskim rezom. Jedva sam čekala taj trenutak, nasmijana, tješila sam obitelj i govorila da će sve biti dobro. Divna sestra me je probudila i pokazala sliku mojeg djeteta, Petra Josipa. Zadivila sam se, kakvo savršeno biće!

Objasnili su da on mora na promatranje, jer je ta dijagnoza koja je postavljena u 30. tjednu bila ista i u 37. tjednu, ništa se nije mijenjalo. Taj likvor za koji su mislili da će biti problem, nije bio problem. Normalno se sve događalo u glavi, iako je ostala ta dijagnoza. Taj dio koji spaja dvije moždane komorice nije izgrađen dovoljno, ali je mozak na nekakav svoj čudan način to nadoknadio. On je pronašao način da ima sve funkcije koje treba imati.

Sestre su se potrudile da dijete ne čekam u sobi gdje su dojilje, kako mi ne bi bilo teško s njima. Bila sam u sobi s još jednom mamom, čije dijete je također bilo na intenzivnoj.”

“On je čudo”

„On vam je doslovno čudo. Rekli su: „Možda će imati neke motoričke poteškoće“ – prohodao je sa devet mjeseci, probrbljao je sa deset, sad ima 13 godina.“

Sve je u redu, osim što ta dijagnoza može izazvati epileptičke napadaje. Trudnoća je bila užasno stresna, no svima je bilo gore nego meni.

„Imam još jedno dijete koje ima 9 godina. Svi su bili u čudu kad sam opet zatrudnjela i pitali se kako ću sad opet prolaziti kroz to. Krenulo je opet isto: krvarenja, čuvala sam trudnoću… No, sve je bilo u redu. Imam dvoje djece, zahvaljujem na njima.“

Moramo prihvatiti probleme, ne bježati od problema”

„Životi su nam različiti, trudnoće su nam različite. Neke žene čeznu za djetetom, a ne mogu ga imati. Težak je proces i kako zanijeti i kako roditi. Gube se djeca i kada imaju 11, 12 godina.

Moramo pronaći snagu u sebi kako zadržati sebe kao sebe, i kako snagu iz sebe prenijeti na dijete koje ćemo roditi. Kako sebe izgraditi kao majku jer ništa u životu nije jednostavno, oko svega se moramo potruditi. Moramo prihvatiti probleme, ne bježati od problema.

Petru je bilo 10 godina kad sam dobila prvi panični napadaj zbog skupljanja negativnosti, stalno sam mislila kad će i hoće li on dobiti epilepsiju. Ali upravo mi se to dogodilo s razlogom, da ja stanem, osjetim tlo pod nogama i vidim da nisam slaba.“

Video možete pogledati OVDJE.

Hrvatska u svibnju hoda za život, obitelj i Hrvatsku

Hod za život, obitelj i Hrvatsku miroljubivi je hod građana koji u radosti i veselju hodaju za zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

Od tada raste i broj gradova i broj građana koji hodaju za zakonsku, društvenu, ekonomsku i svaku drugu zaštitu života od začeća.

> Dr. Markić: Zakon štiti život – on je razlika između toga hoće li netko imati priliku živjeti jedan predivan život ili neće

> Hod za život zatražio od DORH-a zaštitu zaposlenika Zagreba od stranke Možemo zbog moguće diskriminacije

Sljedeći Hod za život održava se u Splitu i Imotskom.

Zagrepčani su hodali u subotu, 14. svibnja. Hod za život održava se u Splitu i Imotskom 21. svibnja, zatim u Zadru i Pločama 28. svibnja te u Sisku i Osijeku 11. lipnja 2022.
Zagreb

Imotski

Datum: subota, 21. 5. 2022.
Okupljanje: Trg dr. Franje Tuđmana, 10.30 sati
Ruta: Trg dr. Franje Tuđmana – Ulica Nikole Šubića Zrinskog – Ulica kralja Zvonimira – Šetalište Stjepana Radića – Trg Matice hrvatske.

Split

Datum: subota, 21. 5. 2022.
Vrijeme: Riva, 10 sati
Ruta: Riva – Trg dr. Franje Tuđmana – Trumbićeva obala – Obala kneza Branimira – park Zvončac

Zadar

Datum: subota, 28. 5. 2022.
Okupljanje: Perivoj hrvatskih redarstvenika, 10 sati
Ruta: Perivoj hrvatskih redarstvenika – Obala kneza Branimira – Gradski most – Narodni trg – Široka ulica – Forum

Ploče

Datum: subota, 28. 5. 2022.
Okupljanje: crkva Kraljice Neba i Zemlje, 10.30 sati
Ruta: crkva Kraljice Neba i Zemlje – Riva sve do trajektnog pristaništa – Obala neretljanskih gusara – Ulica Vladimira Nazora – Obala dr. Franje Tuđmana – crkva Kraljice Neba i Zemlje

Sisak

Datum: subota, 11. 6. 2022.
Okupljanje: Sisački robni centar (SRCE), 10.30 sati
Ruta: Sisački robni centar (kod SRCA) – Šetnica Slave Striegla – Trg bana Josipa Jelačića – Veliki Kaptol

Osijek

Datum: subota, 11. 6. 2022.
Okupljanje: Park kralja Držislava, 11 sati
Ruta: Park kralja Držislava – Europske avenije – Kapucinska ulica – Trg Ante Starčevića

Rijeka

Datum: subota, 25. 6. 2022.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Pročitaj više..

0