Vijesti

Naslovna » Beba s 1 % vjerojatnosti preživljavanja stigla kući nakon što je majka odbila pobaciti
pobačaj

Beba s 1 % vjerojatnosti preživljavanja stigla kući nakon što je majka odbila pobaciti

velj 18, 2022

Majka, kojoj je vodenjak pukao u 19. tjednu, uspjela je roditi svoga sina 11 tjedana ranije. Unatoč mjesecima provedenim u bolnici, beba je sada kod kuće sa svojom obitelji.

Mali Chester rođen je u 30. tjednu gestacijske dobi s porođajnom težinom od  samo 834 g usred nacionalne izolacije u Ujedinjenom Kraljevstvu uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, izvještava Right to life. Nije mogao disati bez pomoći, dijagnosticirali su mu kroničnu bolest pluća te je proveo 113 dana u bolnici. Chester sada ima trinaest mjeseci i svakim je danom sve snažniji.

Za njegovu mamu, Ann Rice, drama je započela mnogo tjedana prije nego se njezin sin rodio. Usred noći 8. listopada 2020., samo dan prije ultrazvuka u 20. tjednu, pukao joj je vodenjak.

„Mogućnost da beba preživi tjedan je samo 1 %“

Tridesetšestogodišnja majka troje djece rekla je: „Nisam ni znala da se to može dogoditi, da mi može tako rano pući vodenjak, a da se trudnoća može nastaviti.“

Prije nego je otišla u bolnicu, razgovarala je s liječnicima hitne pomoći. Oni su joj rekli da će vjerojatno imati spontani pobačaj.

„Rekli su mi: ‘Gledajte, ne možemo ništa učiniti – ako je stvarno pukao vodenjak tada će priroda napraviti svoje i imat ćete spontani pobačaj.’“

Kada su došli u bolnicu, liječnik je rekao: „Mogućnost da beba preživi tjedan je samo 1 %“. Nakon toga joj je drugi liječnik savjetovao da prekine trudnoću jer postoji opasnost za njezin život ako dobije sepsu.

Liječnici su rekli gđi Rice da je imala prijevremeno prsnuće plodovih ovoja (PPROM). To je stanje kada amnionska vrećica koja okružuje bebu pukne prije termina poroda.

Nakon razgovora sa suprugom Christopherom, odlučili su da, ako postoji ikakva vjerojatnost, trebaju nastaviti s trudnoćom. Liječnici su im rekli da ako se beba rodi prije 24. tjedna, neće pokušavati spasiti bebin život. Gđu Rice su poslali kući s antibioticima te su je pratili svaki tjedan.

„Jedan korak naprijed, a onda 10 unatrag…“

Nevjerojatno, 11 tjedana poslije, usred nacionalne izolacije, Ann Rice su započeli trudovi. Chester je rođen 23. prosinca 2020. godine u ranijim jutarnjim satima.

S obzirom na to da su mu pluća bila nerazvijena, Chester je težio i izgledao više kao beba rođena oko 24.-25. tjedna a ne 30. tjedna, rekla je njegova mama Ann.

„Jako dugo je bio kritično jer je bio tako malen. Emocionalni vrtlog je nevjerojatan (…) Jedan korak naprijed, a onda 10 unatrag. Pomisliš da stvarno dobro napreduje, a onda bi se odjedanput nešto dogodilo. Nova infekcija pa bi bio vraćen na antibiotike i na intenzivnu njegu.

Chester je ostao u bolnici 113 dana. Tijekom tog razdoblja zbog izolacije, roditelji su ga mogli posjećivati samo odvojeno, osim na Božić, kada su ga oboje mogli posjetiti zajedno na dva sata.

„On je zapravo naše malo čudo“

U travnju prošle godine, Ann i Christopher napokon su doveli Chestera kući da bi upoznao svoja dva brata. Iako je Chester sada 24 sata dnevno na kisiku, očekuje se da mu to uskoro neće trebati kako bude jačao.

Ann želi širiti svijest o komplikacijama tijekom trudnoće u nadi da će tako druge majke znati više od nje. Rekla je: „Strašno je biti postavljen u taj položaj, znam da liječnici moraju biti vrlo izravni kada govore o izgledima, ali za nas je i tih 1 % bila dobra vjerojatnost.

„On je dokaz da se devet od desetero djece rode tako rano i da mogu imati poteškoće poput Chesterovih nerazvijenih pluća. Ali mi smo imali nadu da se to može ostvariti i da ne odustajemo.“

Nada postoji

„Da sam poslušala liječnike te da se nisam osobno potrudila istražiti, pretpostavila bih da bi se većina žena odlučila na prekid trudnoće. Ali postoji nada.“

Glasnogovornica Right To Life UK, dobrotvorne pro-life organizacije usmjerene na životna pitanja u Velikoj Britaniji, Catherine Robinson kaže: „Nada koju su Ann i njezin suprug imali u tom teškom razdoblju nadahnjujuća je za sve nas. Želimo sve najbolje cijeloj obitelji Rice, a posebno Chesteru i Ann dok se nastavljaju oporavljati i prilagođavati životu kod kuće.“

„Ova priča, kao brojne druge, podsjeća nas na ogroman medicinski napredak koji smo postigli posljednjih godina. Podsjeća na našu sposobnost da pomognemo i zaštitimo život u njegovim najranijim razdobljima i u najtežim okolnostima.“

Izvor: frendica.hr
Photo: Foto: Thinkstock

Pročitaj više..

0