Vijesti

Naslovna » Eutanazija: što se dogodilo u Nizozemskoj?

Eutanazija: što se dogodilo u Nizozemskoj?

lis 19, 2021

Članak iFamNews-a donosi intervju s profesorom Boerom, bivšim podupirateljem zakona o eutanaziji koji kaže: „Puno ljudi se pita gdje ćemo završiti.“

Prije dvadeset godina Nizozemska je razbila globalnu tabu temu. Postala je prva država koja je legalizirala eutanaziju. Zakon je eutanaziju nazvao „kontrolom prekida života na zahtjev“. Glasanje u Parlamentu bilo je kulminacija rasprave koja je trajala desetljećima. Mnogi su jedva dočekali  novi zakon slaveći ga kao oslobođenje. Među podupirateljima eutanazije bio je i Theo Boer, profesor etike zdravstvene zaštite. Nakon prihvaćanja prijedloga zakona, profesor Boer je devet godina bio član Nizozemske komisije za kontrolu, čija je zadaća bila osigurati da se zakon provede na vrijeme. Tijekom tog vremena, profesor Boer je počeo mijenjati svoj stav o eutanaziji.

Profesore Boer, kako je došlo do Zakona o eutanaziji u Nizozemskoj?

Bio je to dug proces koji je počeo s raspravama i sudskim slučajevima u 1970-ima i 1980-ima, improviziranima zakonom 1994., i konačnim zakonom 2002.

Koje je učinke tijekom godina imao taj Zakon?

Eutanazija se već pojavljivala u tisućama slučajeva godišnje prije nego što je prijedlog zakona prihvaćen. Zakon je tu praksu učinio transparentnijom i dao liječnicima veću zakonsku zaštitu. Međutim, to je dovelo i do ovih posljedica:

Prvo, brojke slučajeva eutanaziranih porasle su od 2000 slučajeva u 2002. na 7000 u 2020. godini te su u stalnom porastu.

Drugo, razlozi za eutanaziju počele su biti i druge bolesti. U početku su to bile neizlječive bolesti poput raka i neuroloških stanja, no sada su to i druge bolesti poput polipatologije, demencije, psihijatrijskih stanja, manji broj ljudi s invaliditetom i raznih drugih bolesti.

Treće, ljudi sve više smatraju eutanaziju svojim pravom, što zakonski ona nije. To stvara velik pritisak na liječnike.

Koji je bio „ključni trenutak“ u kojem ste promijenili svoj stav o eutanaziji?

Nije postojao jedan „ključni trenutak“, no tijekom godina koje sam proveo u Komisiji za kontrolu od 2005.-2014., vidio sam navedeni razvoj događaja, sve posljedice tog Zakona te sam shvatio da eutanazija u mnogo slučajeva nije zadnje pribježište, već izbor koji se podrazumijeva. Shvatio sam da je Zakon donio malo stabilnosti, a mnogo novih nestabilnosti.

Je li se tijekom godina povećao broj Nizozemaca koji se protive eutanaziji?

Ne i da. Mislim da su mnogi ljudi počeli smatrati eutanaziju normalnim dijelom liječničke prakse, poput porađanja djece ili obavljanja operacija. No imam dojam da si puno ljudi postavlja pitanje: „Gdje će sve to završiti?“

Smatra li se „psihološka patnja“ danas dovoljnim razlogom za traženje eutanazije u Nizozemskoj?

Da, za čak 80 pacijenata godišnje. U većini takvih slučajeva, procedura traje mnogo duže nego kod fizičkih bolesti. Problem je dvostruk. Prvo, rijetko znadete sa sigurnošću da pacijentu više nema spasa; neki pacijenti nakon mnogo godina psihičke patnje ponovno ustanu na svoje noge i pronalaze novu ravnotežu i novu radost. Drugo, kako možete znati da je odluka pacijenta donesena u slobodi i u dovoljnoj informiranosti? Mnoge psihijatrijske bolesti uključuju po svojoj definiciji pacijentovu želju za smrću.

Što se dogodilo s prijedlogom Zakona o „dovršenom životu“?

Zakon o dovršenom životu je prijedlog zakona koji bi onim pacijentima koji imaju preko 74 godine dopustio potpomognuto samoubojstvo, bez obzira na njegove razloge. Prva rasprava o Zakonu bila je 2011., najavljen je 2016., te konačno predstavljen u Parlamentu 2020. godine. No, u međuvremenu su dva vladina istraživačka projekta snažno savjetovala protiv tog Zakona.

Što su tvrdila ta dva istraživačka projekta?

Prvi projekt, u 2016. argumentirao je da bi takav Zakon utjecao na interes ranjivih ljudi i da bi većina tih slučajeva bila obuhvaćena postojećim Zakonom o eutanaziji. Drugi projekt, u 2020. je argumentirao da je broj ljudi koji želi umrijeti malen, te da je jednak broju ljudi koji žele umrijeti u rasponu između pedeset i sedamdeset godina. Trenutno smo u vrlo kompliciranim pregovorima u kojima se dvije liberalne i dvije Kršćanske Demokratske stranke nadaju osnovati koaliciju. Nadam se da će na kraju ta koalicija ostaviti Parlamentu da odluči jer imam se razloga nadati da je parlamentarna potpora za taj zakon pala ispod 50%.

Je li se tijekom pandemije smanjila potražnja za eutanazijom?

Samo u početku. Dijelom je razlog to što je veliki igrač na tom polju Stručni centar za eutanaziju (prethodno poznat pod nazivom „Klinika za završetak života“) sredinom ožujka 2020. prestao pružati usluge eutanazije govoreći da eutanazija nije „najveći prioritet zdravstvene zaštite“. Nakon svibnja 2020. nastavilo se pružanje usluge eutanazije, te je do kraja 2020. broj eutanaziranih bio viši nego ikad prije. Ne znam razloge za to, ali je moguće da je usamljenost tijekom „lockdowna“ doprinijela želji za smrću.

Je li istina da je u Nizozemskoj dopuštena eutanazija i za djecu ispod 12 godina?

Formalno ne. No vlada je donijela smjernice po kojima je moguća eutanazija djece u praksi, nalažući javnom tužiteljstvu da kazneno ne goni liječnike koji eutanaziraju djecu ispod 12 godina pod uvjetom da ispunjavaju određene kriterije. Doduše, nisam siguran da će javno tužiteljstvo „poslušati“ te vladine upute.

U Italiji postoje oni koji predlažu referendum za legalizaciju eutanazije. Želite li poslati poruku talijanskim parlamentarcima?

Ne očekujte da će legalizacija eutanazije smanjiti broj samoubojstava. U Nizozemskoj je u zadnjem desetljeću znatno porastao broj samoubojstava. Nadalje, smanjite što je više moguće uključivanje medicine. Ne slijedite primjer Nizozemske u eutanaziji. Činjenica da je potpomognuto samoubojstvo već moguće u Italiji, po mom viđenju ostavlja dovoljno mjesta za one koji tragično inzistiraju na pravu na umiranje.

Prevela: Jasna Vrbanić

Pročitaj više..