U subotu, 31. svibnja, se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo na istoku Hrvatske, u Vinkovcima. Pod geslom “Izaberi život! I majku i dijete!” održan je četvrti po redu Hod za život u Vinkovcima. Nakon okupljanja na na Trgu sv. Vinka Pallottija vesela je kolona, pjevajući domoljubne pjesme stigla na Trg bana Josipa Šokčevića (korzo) gdje je održan prigodni program. Jedna od govornica bila je Helena Valentić, supruga i majka petero djece. Njezin inspirativan govor u kojem je ohrabrila žene da se “usude” imati djeci prenosimo u cijelosti.
Helena Valentić: Kako smo došli do situacije u kojoj se uz sve materijalne blagodati koje imamo na raspolaganju broj djece u Hrvatskoj konstantno smanjuje?
Kada mi je gospodin Ćaleta predložio da suprug i ja svjedočimo na ovogodišnjem Hodu za život pomislila sam da kako mi nemamo ništa posebno za reći ili posvjedočiti. Mi samo živimo naš obiteljski i bračni život, sa svim njegovim usponima i padovima. I naše petero prekrasne djece.
Upravo taj broj od petero djece je ono što većinu ljudi danas iznenađuje i zbog čega nas svrstavaju u neku posebnu kategoriju. Ono što je nama potpuno normalno, ljudima danas izgleda kao nešto neobično. Često se pitam kako smo u nekoliko desetljeća došli od situacije u kojima su mnogobrojne obitelji bile nešto svakodnevno i prirodno do toga da su one rijetka pojava u društvu? Kako smo došli do situacije u kojoj se uz sve materijalne blagodati koje imamo na raspolaganju broj djece u Hrvatskoj konstantno smanjuje?
Naša priča je započela u ljubavi zbog koje smo nakon kratkog vremena shvatili da želimo život provesti zajedno, a djeca su od početka bila dio tog života. Često nas ljudi pitaju jesmo li baš planirali toliko djece. Nismo, nismo mi ništa tako planirali, mi smo ih samo željeli i prihvatili. Da smo mi planirali tko zna kada bi odlučili da je pravi trenutak za imati dijete. To je jedna od najvećih zabluda koju mladi ljudi danas žive. Čekaju pravi trenutak.
“Pravi trenutak je uvijek onaj trenutak u kojem taj čudesan život nastane”
Taj trenutak jednostavno ne postoji, barem ga mi ljudi ne možemo učiniti pravim. Pravi trenutak je uvijek onaj trenutak u kojem taj čudesan život nastane. Život ne može čekati savršene kuće i savršene životne situacije. Mi smo u kući s jednom sobom, dnevnim boravkom i kuhinjom rodili njih petero. I ništa nam nije nedostajalo. Troje djece nam je bila želja, no onda je došlo i četvrto dijete. Kako kažu neplanirano. I ja sam se prvo rasplakala. Od straha – razmišljajući kako ćemo mi uspjeti odgojiti četvero djece. No prvotni šok zamijenila je radost gledajući u troje prekrasnih života koje već imamo.
Kada sam bila trudna sedam mjeseci s četvrtim djetetom ponovno nam se dogodio život, poginuo je moj brat. Taj veliki šok i tuga su utjecali na život mog nerođenog djeteta koji se zbog svega toga također našao u opasnosti. Onaj isti život koji me na prvu iznenadio suzama nevjerice, sada sam pokušavala suzama zadržati moleći Boga da ga sačuva ako je to njegova volja. Hvala Bogu naš Ivan se rodio živ i zdrav. Kada doživite ovakve situacije još smješnije vam zvuče svi veliki ljudski planovi kojima određuju kako će i kada netko nekoga roditi.
Hod za život u Vinkovcima: Svaki čovjek, od trenutka začeća ima pravo na život
“Svaki čovjek, od trenutka začeća ima pravo na život”
Ne možemo mi sami od sebe niti stvoriti niti zadržati život. A svaki čovjek, od trenutka začeća ima pravo na život. Ubrzo nakon rođenja četvrtog djeteta ponovno sam ostala trudna. Iako sam odmah znala da jesam, otišla sam na liječnički pregled kako bi utvrdili trudnoću. Liječnik mi je mirnim tonom potvrdio trudnoću i onda postavio pitanje koje neću nikada zaboraviti: planirate li zadržati trudnoću? Ako niste planirali trudnoću trebali ste se zaštititi. Već imate četvero djece.
On je radio svoj posao onako kako je valjda mislio i osjećao da treba. A ja sam se zbog toga osjećala kao da sam na optuženičkoj klupi na kojoj moram pred svijetom odgovarati za to što nosim još jedno dijete. U glavi mi je bila samo misao: ovo dijete ima pravo na život. I obogatit će naše živote i cijeli svijet. Odluka o tome hoće li živjeti ne može biti u mojim rukama, niti u rukama mog supruga. A pogotovo ne liječnika. Nitko nema pravo oduzeti život drugom ljudskom biću.
Naravno da smo suprug i ja odlučili „zadržati“ naše dijete. Našeg sina Marka. To je tako strašno i za izgovoriti. Ta činjenica da si netko uzima za pravo odlučivati o tome tko će živjeti, a tko umrijeti. Jednostavno je zastrašujuća.
Naš Marko unosi radost u svaki dan našeg života. Njegov dolazak poklonio nam je još jedno novo srce, isto kao što su učinila i njegova braća i sestra.
Često ljudi kažu da su djeca velika žrtva koja traži vrijeme i odricanje. I to je potpuno točno! Sve što je vrijedno u životu traži žrtvu i odricanje, a djeca su najvrjednija stvar u životu! Život nisu savršene situacije u kojima se sve idealno posloži, u kojima čekate pravi trenutak da krenete živjeti život. Život su nepredvidive i svakodnevne situacije koje učinite savršenim. Svaki trenutak u kojem se dogodi život je pravi trenutak da ga prihvatite, da živite punim plućima i sa srcem punim ljubavi! Ohrabrite se i sačuvajte svaki život. Život je uvijek jedini i pravi izbor!”
Održan Hod za život u Vinkovcima pod geslom Izaberi život! I majku i dijete!”
Izvor: Narod.hr
