Ploče su danas hodale za život, obitelj i Hrvatsku. Među sudionicima bile su obitelji s djecom, mladi i stariji. Održani su govori i svjedočanstva nakon čega je uslijedio nastup Petra Dragojevića.
Petar Dragojević zapjevao je nakon govora i svjedočanstva.
Povorka je krenula ispred Crkve Kraljica Neba i Zemlje, a nakon hoda po gradi ponovno se vratila na plato ispred crkve. Voditelj Darko Rapić pozdravio je sve prisutne.
„Dobrodošli na još jedan Hod za život, obitelj i Hrvatsku u našim Pločama. Hvala vam što ste došli proslaviti i podržati ono najvrjednije što imamo – ljudski život. Okupili smo se danas ovdje, jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete. Izaberimo život! I majku i dijete! Znamo da pobačaj nikad nije rješenje. Pobačaj uvijek usmrćuje dijete i ranjava njegovu majku“, rekao je.
Martina Vrankić: Pobačaj je najgori oblik nasilja
Prvi govor održala je koordinatorica Hoda za život u Pločama, Martina Vrankić, supruga i majka. Poručila je kako su danas svi ovdje, ne zbog sebe i svoje obitelji, „već zbog onih koji još ne mogu govoriti – nerođene djece“.
„Pobačaj je prekid života nerođenog djeteta! Pobačaj je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti, jer se događa na zakonit način. Pobačaj nije pravo, nego rana na srcu svake majke!! Vrijeme je da znanstvena i ljudska činjenica – da život počinje od začeća bude u službi hrvatskog naroda, hrvatskih obitelji i hrvatske djece.
.. i zato i ove godine hodamo za svaku majku, za svako dijete, za svako srce koje još kuca pod majčinim srcem – da nikad ne utihne“, rekla je.
Povorka je prošla preko pločanske Rive. Okupilo se mnoštvo ljudi, a u povorci se mogu vidjeti crteži koje su ovih dana izradila djeca.
Matea Molnar: Moj Karlo svjedoči koliko je važna konkretna potpora i majci i nerođenom djetetu
Matea Molnar, koja se unatoč teškim životnim izazovima izborila za život svoga sina. Ima 23 godine i dolazi iz Vinkovaca.
„Kada sam imala 9 godina, mama je oboljela od raka maternice i tu počinje moja priča. Mama je bila godinu dana u bolnici, a sestre i ja smo završile u domu na tjednom smještaju, vikendom smo išle kući… Nakon godinu dana, mama je preminula, a sestre i ja završile smo na stalnom smještaju u domu. Tata nas je posjećivao stalno, imali smo uvijek kontakt s njim kao i dan danas. On se jednostavno sam za nas nije mogao brinuti“, govori Matea.
Kada je napunila 18 godina i završila školu, morala je izaći iz doma. Jedne godine otišla je sama raditi „na sezonu“.
„Zaljubila sam se, ostala sam trudna. Prekinula sam s dečkom, ali sam dijete odlučila zadržati bez obzira na sve okolnosti. Bila sam sama, nisam se imala gdje vratiti. S ocem svog djeteta u tom trenutku nisam imala kontakt. Od samog početka trudnoće, nikada, u niti jednom trenutku nisam niti pomislila na pobačaj, nikada to ne bih napravila. Bojala sam se svojoj šefici ili bilo kome drugom reći da sam trudna. U trećem mjesecu trudnoće počela sam krvariti i morala sam dati otkaz iako nisam imala nikakav plan gdje ću i što ću. Nisam imala apsolutno nikakvu opciju tada“, kaže Matea.
Onda je preko poznanice iz Vinkovaca čula za udrugu Betlehem.
„Više od pola trudnoće sam provela u Betlehemu gdje mi je bilo osigurano sve od pregleda pa do svega što se tiče života općenito. Naš Karlo rodio se 26. 12. 2024., na drugi dan Božića. Danas Karlo ima tri mjeseca i došao je sa mnom posvjedočiti kako svako dijete radost i koliko je važna konkretna potpora i majci i nerođenom djetetu“, posvjedočila je Matea.
Dr. Nikolina Penava: Pod krinkom napretka i lažne humanosti, događaju se velike nepravde
Posvjedočila je i ginekologinja Nikolina Penava. Dr. Penava je subspecijalizirala fetalnu medicinu i opstetriciju te se bavi se rizičnim trudnoćama. Podsjetila je kako je „Hrvatska svoju slobodu izborila kroz tešku borbu, ispisanu krvlju i žrtvama – ali i nadom“.
„Živo se sjećam ratnih godina jer sam u to vrijeme završavala osnovnu školu. Bila su to iznimno teška vremena koja su ostavila dubok trag na svakome od nas. Međutim, kao što je don Stefano Gobbi upozorio, Hrvatsku će u budućnosti čekati još teža vremena. Nažalost, danas sam postala svjedokom upravo tih novih izazova. Usporedimo li ta vremena s današnjicom, dostupni podatci jasno oslikavaju razmjere stradanja tijekom Domovinskog rata. Prema informacijama Ministarstva hrvatskih branitelja, u ratu je poginulo oko 15.000 (24.000) ljudi, od čega je približno polovica civila. Među poginulima je bilo čak 403 djece, a više od 30.000 osoba je ranjeno. Još se oko 2.000 osoba i dalje vodi kao nestalo. To su bili i ostali veliki gubici, duboke rane i kolektivna tuga“, ističe dr. Penava.
Podsjeća da su posebno bolna mjesta hrvatske povijesti ostaju Vukovar i Škabrnja te da je upravo u Vukovaru pronađena najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
„I dok još uvijek tragamo za kostima nestalih i upiremo prstom u one koje smatramo odgovornima za krvavu prošlost, pred našim očima odvija se nova, još teža tragedija – tragedija koju ovaj put ne stvara nitko drugi, nego mi sami, mi Hrvati! U naizgled civiliziranim uvjetima (bolnicama, privatnim klinikama), pod krinkom napretka i lažne humanosti, događaju se još veće nepravde – za koje nitko ne pali svijeću, i koje nitko ne oplakuje. Usporedim li ove ratne gubitke s demografskim podacima iz mirnodopskog razdoblja, suočavamo se s još krvavijom katastrofom“, ističe.
‘Tko oplakuje nevinu djecu koja nikada nisu dobila priliku roditi se?’
Dr. Penava navodi da je „1995. godine u Hrvatskoj zabilježeno 14.282 legalnih pobačaja, a 1990., prijavljeno oko 38.500 pobačaja. Još tužnija bila je 1989. godina, kada je čak 49 % svih trudnoća završavalo pobačajem.
Ni danas stanje nije bolje. Prema dostupnim službenim podatcima, u Hrvatskoj je poslije rata u periodu od 1995. do 2023. godine legalno inducirano oko 80.000 pobačaja. U posljednjih par godina zabilježen je i porast broja nelegalnih pobačaja, osobito zbog šire dostupnosti medikamentozne indukcije“.
Pita se „tko danas oplakuje nevinu djecu koja nikada nisu dobila priliku roditi se? Djecu koja su se – poput onih u Bleiburgu – našla na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, samo što njihova tragedija prolazi tiho, bez križeva i bez suza javnosti“.
Dodaje kako nakon godina učenja i edukacija danas sa svojih 46 godina doživljava da je netko proziva jer ne želi sudjelovati u oduzimanju života djetetu.
„Nema te osobe, nema tog zakona koji može natjerati liječnika da izvrši prekid života – života koji nije na bojištu, već miran, spokojan i nezaštićen – u utrobi majke“, naglasila je.
‘Budimo branitelji života’
Osvrnula se na „stvarne prijetnje nerođenom životu, poput oralne hormonske kontracepcije i spirala“.
„Spirala, iako često nazivana kontracepcijskom metodom, zapravo djeluje na način da onemogućuje implantaciju već oplođenog embrija – što je čini abortivnom.
U stvarnim životnim uvjetima, prema dostupnim podatcima, 5–10 % žena koje koriste kombinirane oralne kontraceptive i dalje ovulira, dok je kod mini-pilula ta brojka čak 40–60 %.To znači da je oplodnja moguća, ali da se začeti embrij često ne može implantirati. Svaki taj začeti život – odbacuje se tiho, bez glasa, bez imena“, objašnjava.
„Dragi moj Hrvatski narode, nemojte od mene i mojih kolega tražiti da činimo ono što je protivno savjesti i poslanju liječnika. Mi smo ovdje da pomažemo, da liječimo, gradimo i štitimo život – ne da ga prekidamo… Budimo branitelji života, baš kao što su naši hrvatski branitelji bili prije tridesetak godina. I za ovo je potrebna hrabrost – ali Vi je imate“, zaključila je.
Hod za život, obitelj i Hrvatsku održava se pod geslom: „Izaberi život! I majku i dijete.”
Osim u Pločama, danas je održan i Hod za život u Splitu.
