Varaždin je i ove godine domaćin Hoda za život. Okupljanje je počelo oko u 10:30h kod Starog grada, a vesela povoroka stigla je oko 11:30 na Kapucinski trg.
Naš barokni biser i ove godine uz još 11 hrvatskih gradova hoda za život.
Skupilo se dosta ljudi, lijepa je atmosfera a i vremenske prilike su odlične za još jedan Hod za život u Varaždinu. Povorka prema Kapucinskom trgu krenula je iza 11 sati i tamo stigla oko 11.30. Velik je broj okupljenih Varaždinaca u Hodu za život, puno je mladih obitelji s djecom.
Nakon govora i svjedočanstava koja u nastavku možete pročitati, okupljeni Varaždinci uz glazbu su se nastavili družiti na Kapucinskom trgu.
Ivana Foretić, članica organizacijskog tima Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Varaždinu, istaknula je da se ove godine hodalo kako bi se iskazala ljubav prema životu, ljubav prema obitelji i ljubav prema našoj jedinoj Domovini – Hrvatskoj!
„Ovom prilikom zahvalila bih posebno našim braniteljima i njihovim obiteljima – onima koji su dali svoje živote, zdravlje i srce za slobodnu Hrvatsku. Vi ste osigurali slobodu našeg djelovanja u civilnom društvu i zalaganja za pravo na život svakog čovjeka! Osigurali ste nam da danas možemo biti ovdje i ustrajati u istini koja nas obvezuje i pred kojom ne smijemo zatvarati oči – svaki ljudski život počinje začećem!“, istaknula je Foretić.
Sanja Kovač, članica organizacijskog tima Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Varaždinu, istaknula je da su se građani Varaždina okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci. „Također, okupljeni smo oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem. Činjenice koju poznaje svaki udžbenik iz biologije i koju su potvrdili svi medicinski fakulteti u Hrvatskoj!
Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka i naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju.
Nažalost, u Hrvatskom saboru postoje zastupnici koji se zalažu za usmrćivanje nerođenog djeteta do poroda, diskriminirajući pri tom bolesnu djecu u odnosu na zdravu. Potpuno je jasno je da je potrebno promijeniti zakon o pobačaju star 45 godina i zato želimo zakonski okvir koji štiti ljudska prava u 21. stoljeću, a podrazumijeva i zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti. Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta, poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Želimo zakon koji jača ženu! Jer nema slobode izbora kada nekoga netko ili nešto tjera na pobačaj.
Posebno bih istaknula važnost zaštite žena. Statistike pokazuju da su 2/3 žena koje su učinile pobačaj, to učinile zbog teške ekonomske situacije ili pritiska okoline.
Pobačaj nije ljudsko pravo, međutim, pravo na život – jest temeljno ljudsko pravo, zaštićeno 3. člankom UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima.
Pobačaj ne predstavlja zdravstvenu skrb za žene, za žene skrbimo tako što ćemo im osigurati svaki oblik ekonomske, društvene i socijalne zaštite, kako bi mogle u miru i sigurnosti uživati u prvih devet mjeseci života svoga djeteta, dok njegovo srce kuca pod njenim!“ naglasila je Kovač.
U programu na Kapucinskom trgu okupljenima se obratio bračni par Leskovar.
Prekrasno svjedočanstvo bračnog para Leskovar
”Mi smo Davor i Ines Leskovar. Vjenčali smo se 2016.godine kad je Ines bila na polovici studentskih dana. Za sada smo roditelji dvojice sinova, a ovo je naša priča”, kazao je Davor Leskovar.
Njegova supruga Ines prepričala je kako je ubrzo nakon vjenčanja ostala trudna, no djetetu je u osmom tjednu trudnoće prestalo kucati srce.
”Taj spontani pobačaj nas je jako potresao, ali kao par još više zbližio. Odmah smo se otvorili životu, no iz godine u godinu naša čežnja za djetetom samo je rasla”, kazao je Davor Leskovar.
”Nakon tri godine doktor mi je potvrdio bolnu dijagnozu – neplodnost. U molitvi smo odvagnuli i zaključili: „Evo, Bože, otvaramo ti se na oba fronta – možeš nam dati biološko dijete, a možeš i putem posvojenja. Kako je tebi brže, lakše, mi smo spremni”
Krenuli smo u medicinsku dijagnostiku da se pronađe razlog neplodnosti, a istovremeno predali zahtjev za procjenom podobnosti posvojitelja. Proces je trajao otprilike pola godine.
Na polovici edukacije za posvojitelje stiglo je prekrasno iznenađenje – prirodnim smo putem začeli i rodio se naš prvi sin. U međuvremenu smo ušli u registar potencijalnih posvojitelja. Za vrijeme trudnoće te do Izakovog prvog rođendana primili smo 11 poziva – onih poziva koje svi posvojitelji željno čekaju: „imamo dijete za vas“ Svaki put nam je bilo bolno dati negativan odgovor”, posvjedočili su.
Ipak, prošle su godine upoznali jednog posebnog dječaka. ”Tada je imao 6 i pol godina, dječak s višestrukim teškoćama u razvoju. Mjesec dana smo ga posjećivali u domu u kojem je boravio, zatim je s nama proveo proljetne praznike. Rastanci su nam sve teže padali i tri mjeseca nakon prvog susreta, uselio je k nama. Još mjesec dana je potrajalo da se riješe papiri pa da pred Bogom i državom postane naš sin”, posvjedočili su.
”Tu smo danas da posvjedočimo kako i dijete s teškoćama u razvoju itekako može uljepšati život, a u obitelj unijeti obilje topline i radosti. Dapače, osobe s invaliditetom pravo su bogatstvo za zajednicu ukoliko ih prima bez predrasuda i strahova. Jer svaki život važan i neprocjenjiv: bio on tek sićušna točkica u trbuhu majke ili već zdrava rođena beba, bilo to dijete s invaliditetom ili bolestan starac. Od trenutka začeća svaki čovjek ima svrhu i plan…
Za kraj, želimo vas ohrabriti da se ne bojite otvorenosti životu. Također ni otvorenosti životu putem posvojenja. Kao ni djece s teškoćama u razvoju. S njima je svaki novi dan pobjeda života”, kazali su na kraju prekrasnog svjedočenja supružnici Leskovar.
”Ukoliko ima još uvijek onih koji negiraju ili ne znaju da znanost potvrđuje da ljudski život započinje začećem, onda svakako razumski ne mogu negirati ili ne reagirati na ovaj zvuk otkucaja djetetovog srca kojeg smo maloprije imali prilike čuti!
Svatko od vas koji ovo slušate, u trenutku začeća, počeo je vaš život i postali ste novo autentično ljudsko biće. Autentični ste. Posjedujete vlastiti genetski kod, često drugačiju krvnu grupu od majke… Živjeli ste u njoj, ali vaše stanice bile su samo vaše, odvojene od majčinih…
Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Želimo da sve ove navedene činjenice, ova stvarnost, bude poznata svakoj ženi i muškarcu u Hrvatskoj. Pobačaj zaustavlja otkucaje srca. Ne želimo da se ijednoj osobi nasilno zaustavljaju otkucaji srca. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga”, istaknuo je.
Svjedočanstvo Zlatka Krznarića
Suprug i otac petero djece Zlatko Krznarić posvjedočio je koliko je u životima obitelji važna uloga supruga i oca. Otkrio je kako im je peto dijete stiglo u najgorem periodu života.
”Imamo petero djece. Dvoje starijih su na fakultetu u Zagrebu. Jednom sam ih pitao: Što bi vi da ste mogli, promijenili na meni kroz vaše odrastanje? Oboje su mi odgovorili: „Tata, voljeli bismo da imamo manje materijalnog u životu, a da si više bio sa nama.“ To me duboko pogodilo. I sad kad me gledate na štakama, trebate znati da je ovo divno vrijeme za moju obitelj. Jer zajedno provodimo mnogo vremena. Da, na žalost ne mogu raditi. Ali, ovo vrijeme dobro koristimo – da budemo zajedno. A to je najveće blago. Mi muški često padamo u zamku da mislimo kako je naš najvažniji zadatak „napuniti frižider“. I zbrinuti financijski našu obitelj. Da, naravno, to je važno.
Ali, ima nešto još vrijednije. Biti zajedno. Biti muž i otac. Potrebno je tražiti i nalaziti ravnotežu i imati na umu danas ono što su meni rekla naša već odrasla djeca – da bi rado da sam više vremena provodio s njima.
Gotovo uvijek kad spominjemo život, gledamo u ženu, a ja bih sada htio reći nešto o muškarcu.. Ako ženama nedostaje hrabrosti kad su u blaženom stanju i lome se, kada je u pitanju odluka za život, često je to zato što uz njih ne stoji muškarac koji je spreman podmetnuti svoja leđa, biti hrabar i preuzeti odgovornost za svoje dijete i svoju ženu.
”Ja sam pokleknuo prije 12 godina”
Ja sada ne prozivam nekog drugog već govorim o sebi. Ja sam pokleknuo, prije 12 godina, kada smo u jednom krivom poslu na nekretnini na moru izgubili sve što smo kroz čitav život stekli. I još mi je sve bilo pod hipotekom.
A na sve to dogodila se nesreća te su mi morali amputirati lijevo stopalo. Bio sam slomljen i plakao nad svojim promašajima i osjećajem bespomoći. I tada, dok sam ležao u bolnici došla mi je supruga reći radosnu vijest i najvažniju poruku.“ Zlatko trudna sam dva mjeseca sa našim petim djetetom“. Gledao sam je i pitao se što će reći.
Normalno je danas imati jedno ili dvoje djece, ajde još i treće, ali s četiri si već „sumnjiv“, a s pet ili više da ne govorim. Ona me uhvatila za ruku i rekla najljepše riječi. Donijela je snagom vjere i ljubavi sunce u moju tamu sa ovim riječima.“ Zlatko, bez obzira što smo sve izgubili i da nikada više nemamo ništa u životu, ja neću pokleknuti. Ja sam majka i dati ću život svome djetetu. Bog ima plan za nas.“
Mi smo sve svoje poteškoće riješili, zdravstvene, financijske, poslovne i sve druge, a ja znam da je moja žena, moja princeza i kraljica moga srca. Ona je platila punu cijenu moje zrelosti i našeg zajedništva. Ja vjerujem u ljubav, obitelj i dragoga Boga. Želim i svima vama isto jer život je najveći dar koji imamo pod ovim suncem”, kazao je.
Kako je bilo u Varaždinu pogledajte OVDJE
Izvor: Narod.hr
