Prekrasan Hod za život u Zagrebu uveličao je s nekoliko pjesama i Marko Perković Thompson.
“Odlučio sam ovome danu posvetiti nekoliko životnih pjesama”, rekao je Thompson.
Thompson je pjevao ovih šest pjesama: Sine moj, Samo je ljubav tajna dvaju svjetova, Neću izdat ja, Moj Dida i ja, Geni kameni i Lijepa li si.
Donosimo riječi ovih pjesama:
Sine moj
utnja je često jača i od riječi
ali pjesma ruši sve
tuku na me vjetrovi razni
al’ ne dam se zbog tebe
o, sine moj
Znam da sa tvojim pogledom toplim
vidiš u meni sve
ali ja tebe gledam k’o nebo
i živim za tebe
o, sine moj
Neka na putu tvom’ vodi te Bog
izdati nećeš tad ti roda svog
samo je vjera sačuvala mene
ljubio sam Boga, a On mi dao tebe
sine moj
Neka u tvom srcu uvijek ima mjesta
za dobre ljude sve
koji pod svetim barjakom idu
kroz javu i kroz sne
šutnja je često jača i od riječi
ali pjesma ruši sve
i tebe će tući vjetrovi razni
al’ ne daj da slome te
o, sine moj
Samo je ljubav tajna dvaju svjetova
Hoće li tko pjevati o tebi,
kad mene ne bude,
kad mi život oči zaklopi,
ljubavi.
Hoće li još zvijezde nebo kititi,
kao ptice tu se gnijezditi,
hoće li se itko voljeti,
kao mi.
Taj dan kada odem ti ja,
kada zaspem korak dublje od sna,
ja ću naći svoj mir kao cvijet u polju
među bijelim brezama,
a kako ćeš mi ti lane na tom svijetu
punom vukova.
Nova jutra kad te snenu probude,
a s desne strane mene više ne bude,
ja ću naći svoj mir kao cvijet u polju
među bijelim brezama,
a kako ćeš mi ti lane na tom svijetu
punom vukova.
REF.
AKO ME VOLIŠ DRAGA,
NE POSTOJI GRANICA,
KOJA DIJELI OVAJ SVIJET OD ONOGA.
AKO ME VOLIŠ DRAGA,
NIJE ZADNJA STANICA,
SAMO JE LJUBAV TAJNA DVAJU SVJETOVA.
Moj je život knjiga puna ratova,
svaki list je more divljih valova.
Ja ću naći svoj mir kao cvijet u polju
među bijelim brezama,
a kako ćeš mi ti lane na tom svijetu
punom vukova.
Ref.
Neka se pjesme dignu
ravno do neba stignu
i dobre duše
nek’ mržnju sruše
Nek’ vjera bude snaga
mir iza kućnog praga
nek’ bude znanja
i blagostanja
U život djeca krenu
čovjek nek’ voli ženu
kao ja tebe
Neću izdat ja
Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjećanja
Na svojim leđima
Gdje god dođem, kud god prođem
Već je netko odlućio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Neću izdat ja, Boga nikada
Neću gasit sunce, koje s neba sja
Neću zbog tebe, rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
Moj Dida i ja
Preko polja kroz sjećanje ide
krsan čovik, tvrde brade sive
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka riječ je bila mu duboka
čvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su priče učile me svemu
poštenim putem ići bit će teško, znaj
al’ samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj
Hej, da mi je s tobom kao prije dočekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina
Gleda na me planina Svilaja
sa očima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore
Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu
poštenim putem ići bit će teško, znaj
al’ samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj
Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jače od oluje
da me dida još jedanput čuje
Geni kameni
Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
Budi čovik to je dika
Budi roda svoga slika
Nedaj na se, nedaj svoje
Nemoj tuđe, prokleto je
Jer ko život tako prođe
Ponosan pred Boga dođe
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
Uzmi ili ostavi
Loša bila 45ta
Rasula nas preko svijeta
A sad nova loza raste
Vratile se doma laste
Plave krvi, bijela lica
Rađaju se nova dica
Na kamenu ka na svili
Di oduvik mi smo bili
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rodeni
Uzmi ili ostavi
Lijepa li si
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je
O Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Izvor: narod.hr
