Politička web-stranica Five Thirty Eight objavila je na Twitteru poziv na sam Božić, kojim su pozvali ljude da dijele svoja iskustva i priče o pobačajima u posljednjih 10 godina. Time su pokušali pokazati kako je pobačaj uobičajena i općeprihvaćena pojava, te da su zabrane pobačaja zapravo štetne. No nisu dobili odaziv kakav su očekivali, budući da su počele pristizati reakcije ljudi koji se protive pobačaju.
Pogrešne dijagnoze kao poticaj na pobačaj
Korisnica Twittera, Sarah, odgovorila je objavivši sliku svoje nasmiješene kćeri, te komentirala: „Na ultrazvuku tijekom moje druge trudnoće rečeno nam je da naša beba ima Downov sindrom te da njezino srce nije za živjeti. Poticali su nas da prekinemo trudnoću. Rođena je potpuno je zdrava.”
Drugi je roditelj napisao: „Nakon što smo odradili NIPT test [neinvazivni prenatalni test kojim se u ranoj trudnoći otkriva rizik od mogućih genetskih oboljenja kod fetusa] u 10.tjednu, otkrili smo trisomiju 21 [poremećaj 21.kromosoma ili Downov sindrom]. U 20.tjednu smo ultrazvukom otkrili ventrikularniseptalni defekt [anomalija srca s jednim ili više otvora u stijenci koja razdvaja srčane klijetke] s dislociranom aortom. Bili smo odlučni zadržati svoju kćer bez obzira na sve. I divna je.”
Robin je objavila: „S 22 godine, na zadnjem semestru studija, ostala sam neočekivano trudna sa svojom kćeri. Njezin otac i ja odlučili smo se vjenčati, a ona je još uvijek najveći neočekivani blagoslov u našim životima. Ne mogu zamisliti ovaj svijet bez njezina radosnog prisustva.”
Kajanje poslije pobačaja
Nekochan je pisala o kajanju zbog pobačaja: „Poznajem tri žene koje su pobacile. Sve tri je netko drugi na to nagovorio. Sve tri kažu da se zbog toga u životu najviše kaju.”
Jedan otac slomljena srca je napisao: „Godine psihološke boli, depresije, kajanja, krivnje i ljutnje jer ste bespomoćno stajali sa strane dok vam je netko legalno ubijao vašu kćer – računa li se to kao priča o pobačaju?”
Jedna je žena progovorila o svojim pobačajima i kajanju: „Imala sam nekoliko pobačaja. Uvjerila sam sebe da su to bile samo ‘stanice’. Postala sam starija, udala se, rodila dijete. Kad sam vidjela kako mi se dijete rađa, shvatila sam kakve sam grozne i strašne odluke donijela. Oprosti nam, Bože, jer ne znamo što činimo.”
Druga je žena također podijelila svoje bolno iskustvo pobačaja: „Da, imam priču. Našla sam se u neplaniranoj trudnoći s 18 godina i odlučila pobaciti. Bilo je to traumatsko iskustvo i još uvijek se pitam tko bi moj sin bio danas. Prestanite govoriti ženama da im pobačaj omogućava ultimativnu slobodu. Ja se nikad zbog toga nisam osjećala osnaženo.”
Mladić začet silovanjem je komentirao: „Moja je mama silovana i morala se suočiti s pritiskom obitelji koja je zahtijevala da pobaci. Ona je odlučila zadržati me i sama odgajati. Prije 5 mjeseci supruga i ja smo dobili naše prvo dijete, a ništa se od toga ne bi dogodilo da je mama slušala prijedloge drugih ljudi.”
Komentar bolničkog tehničara
Luap Smailliw je objavio: „Prije sam bio terenac za biomedicinski laboratorij. Između ostalog sam na nekoliko mjesta morao preuzimati pobačene fetuse. […] Osoblje bi postavljalo fetuse u smiješne poze nakon čega bi se smijali. To bi ostavljali tako da i ja vidim prije nego ih pokupim. To su bili moji prijatelji i ja sam se smijao zajedno s njima. Godinama poslije, postao sam svjestan strahota koje su radili. Tjerali su se na smijeh kako bi dehumanizirali ono za što su znali da je ljudsko, ali su željeli vjerovati drukčije. Nadam se da su s vremenom progledali kao i ja.”
Neki su reklamirali pobačaj – kao način izbjegavanja alimentacije
Budući da su takvi komentari sve više navirali, zagovornici pobačaja počeli su se braniti, ismijavajući ljude koji su pisali protiv pobačaja. Jedan zagovornik pobačaja je čak napisao: „Djevojka mi je ostala trudna sa 17. Pobacila je, a ja sad imam dobar posao, i ne moram plaćati alimentaciju.” Njegovi su komentari skoro identični onima prikazanim u jednoj parodiji na YouTubeu.
Komentar liječnika
Neurokirurg pedijatar dr. Michael Egnor napisao je na Twitteru: „Svaki dan radim s djecom i odraslima koji su bili idealni kandidati za pobačaj, no uz Božju milost uspjeli su izbjeći pobačajnu presudu. Čak i djeca s ozbiljnim dijagnozama imaju bolje izglede za život nego što to medicina sklona pobačajima predstavi obiteljima u kriznim situacijama.”
Također je kritizirao tu političku web-stranicu za takve objave: „Neka ih bude sram što od svih dana, na dan Božića objavljuju ovakvo odobravanje pobačaja. Božić je ipak dan kada kršćani slave utjelovljenje Gospodara života, i svakako je ohrabrujuće pročitati u odgovorima ljudi koliko njih odabire život umjesto pobačaja.”
Prevela i uredila:
Ornela Findrik